Pregled događanja (travanj, 2008.)

tekst: Marko Srdoč, USJ, preuzeto iz časopisa More

Od 15 – 20 04. odvijala se je humanitarna jedriličarska manifestacija pod nazivom “S vjetrom kroz tišinu“.  Radi se o jedriličarskom druženju za gluhe , nagluhe i čujuće osobe u organizaciji Udruge skipera Jadrana i Udruge gluhih i nagluhih PGŽ, koje se održava u mjestu Nerezine na otoku Lošinju već 6. godinu za redom.

Ove godine se okupilo preko 200 ljudi dobre volje. Jedrilo se na 11 brodova od čega 35 gluhih i nagluhih koji su činili posadu na 6 jedrilica. Jedriličarsko druženje je ove godine poprimilo i jači međunarodni karakter gdje su uz gluhe i nagluhe iz Hrvatske sudjelovali i iz Austrije, Italije i Slovenije.

Transfer

U utorak navečer smo se okupljali u Biogradu u Marini Kornati. To je uvijek jak emocionalni trenutak iz više razloga.Jedan je taj što ponovo srećeš ljude koje poznaš iz prijašnjih godina i veseliš se zajedničkom jedrenju i druženju na moru a drugi je susret sa novim osobama i traženju kompatibilnosti na tako malom prostoru kao što je jedrilica. Ove godine je bio i dodatni izazov za nas skipere i osobe u transferu , da li možemo znakovni jezik što smo ga naučili sa našima primjenjivati i sa strancima po jeziku. Znakovni jezik trebao bi biti univerzalan ali da li je zaista još ne znamo. Na našu zajedničku radost i veselje komunikacija je krenula i razvijala se u dobrom smjeru. Rasporedili smo se po brodovima i sljedeće “jutro” krenuli na 70-ak Nm udaljen put do Nerezina. Na početku je bila prisutna mala rezerviranost ali more, vjetar i element prirode ponovo i opet učinio je svoje. Prepreke, strahovi i barijere su pali, povezali smo se i uživali jedni u drugima i ljepoti Jadrana . U ovo doba godine još nema gužvi na moru i poseban je doživljaj ploviti. Kasno navečer smo stigli u Nerezine gdje su nas dočekala nasmijana lica i veselje je krenulo uz mjesečev lik na nebu.

Buđenje u Nerezinama

Za nas koji većinu zime provedemo u gradovima buđenje u tišini malog porta predstavlja posebnu sreću. Ispijanje prve kave, buđenje prirode, prvi prolaznici ne previše užurbani, ribari dolaze s mora, krikovi veselja galeba.

Kad su se svi razbudili krenula je akcija: skiperi su krenuli zajedno sa gluhima i nagluhima na prezentaciju znakovnog jezika koji se razvio u sklopu projekta “S vjetrom kroz tišinu“, a koji je prilagođen za uporabu na plovilu i u navigaciji. Nakon toga počeli smo sa treninzima.

Druga ekipa je postavila montažnu kuhinju i kafić, treća je počela pripremati pozornicu za subotnju svirku, likovnjaci iz akademije u Rijeci krenuli su sa likovnom radionicom, keramičari sa keramičkom radionicom, glumačka družina sa performansima. I svi oni koji nisu znali što bi brzo su zaposleni naravno volonterski ko i svi mi ostali i bili su sretni što su postali dio te vesele grupe. A posla je bilo za svih, od čišćenja ribe do pomoći da se pojede. Ukratko nastao je kreativan šušur i do tada mirne još uspavane Nerezine probuđeno su živnule i sve nas vesele i nasmijane primile u zagrljaj svoje lijepe luke .

Kad su doplovile još i jedrilice iz Cresa, Punta, Sukošana Kaštela i raspjevanog Dubrovnika, auti, bus, došlo je do kulminacije koja je trajala od petka popodne do nedelje ujutro.

Znam da zvuči pomalo nestvarno i s ovoliko pridjeva lagano kičasto, ali stvarno je tako bilo.

Glavno jedrenje

Subota je centralni događaj iako bi preporučio svima onima koji ubuduće misle doći da dođu dan ranije ili dva da bi doživljaj bio potpun. Bio je prekrasan sunčan dan. Regata je trebala početi u 10 ujutro ali bio je prejak vjetar. Nije da se nije moglo jedriti ali nismo htjeli riskirati kad je sve tako lijepo bilo da se nekom desi ozljeda ili da nekome od naših dobrih čarter partnera koji su nam darovali brodove na sedam dana vratimo razbijen brod pred početak sezone. Družili smo se na rivi i uživali. Nakon ručka vjetar je malo popustio i izašli smo na more. Kao i godinu ranije jedrenje su otvorili Zametski zvončari svojim glasnim i melodičnim nastupom što je dodatno podiglo atmosferu .

Vjetar je bio idealan, odvozili smo regatu i bili ispunjeni jer smo nakon 3 dana jedrenja zajedno na dan regate bili lijepo usklađeni i bez puno riječi funkcionirali. A svi oni koji su sudjelovali na regatama znaju da nema odurnije slike od vike na brodu. Pobijedili smo svi koji smo taj dan bili u Nerezinama, uživali u suncu, vjetru, komunikaciji bez granica i predrasuda.

Pobijedile su i Marina i Jadranka koje su prije dvadeset godina išle zajedno u razred, od tada žive u različitim državama i sada su se slučajno srele u Nerezinama sudjelujući kao gluhe osobe u ovom projektu. U današnje vrijeme individualizma rijetko se desi ovakav događaj di se stari i mladi druže zajedno, di svih obuzme neka neobjašnjiva pozitiva i nesebičnost. Talijanska grupa nam je obećala da će i oni organizirati neko slično druženje

u svojoj zemlji i da će nas pozvati. Već se veselimo. Život je ipak lijepši kada jedan drugome dajemo najbolje iz sebe. A Nerezinama našim dragim s veseljem mogu reći da se vidimo i druge godine “ S vjetrom kroz tišinu “

www.svjetromkroztisinu.org